Objavljena sredinom osamdesetih u belgijskom mjesečniku (À suivre), Igra skrivača u svijet stripa uvodi autofikcijsko pripovijedanje o otkrivanju senzualnosti. Sastavljen od kraćih priča evokativnih naslova (Roberta, Bertille, Gospođica), strip opisuje prva uzbuđenja koja desetogodišnjak Max doživljava pred prizorom ženskog gležnja, stražnjice ili grudi, više-manje namjerno izloženih njegovu zgranutu a opet nezasitnu pogledu. Nacrtan realističnim ali i iznimno živopisnim stilom, ovaj su strip u vrijeme kad je prvi put objavljen mnogi čitatelji doživjeli kao grafički i emocionalni šok. U povijesti francuskog stripa odigrao je ključnu ulogu u tome da strip stekne status prave, odrasle umjetnosti. Igra skrivača, kao i njezin nastavak (Maxić protiv Atlete), zasluženo je doživjela novo izdanje u okviru Castermanove edicije 40 godina crtanog romana jer i danas savršeno dočarava doživljaje dječaraca i njihovu inicijaciju u neotkriveni svijet ženstvenosti.